Tekst Deklaracije

Razvoj digitalnih tehnologija otvorio je nove mogućnosti za komunikaciju, ali je stvorio i nove oblike kršenja osnovnih prava na slobodu izražavanja, prava na pristup i razmenu informacija, prava na privatnost, kao i nove oblike pritiska na pojedince i medijske organizacije.

U cilju otklanjanja neizvesnosti u vezi sa ovakvim zloupotrebama tehnologije, potpisnici ove deklaracije su, kao deo internet zajednice, sastavili ovu Deklaraciju koja se sastoji od smernica zasnovanih na važećoj pravnoj regulativi koje omogućavaju svim akterima komunikacije da ravnopravno učestvuju u onlajn političkoj debati bez kršenja pravnih i etičkih normi, poštujući osnove internet kulture.

Deklaracija je ažurirana u martu 2020. godine, pred redovne izbore planirane u aprilu, imajući u vidu menjanje internet okruženja i društvenog konteksta, pre svega u pogledu političke komunikacije. Ovde se mogu videti izmene u odnosu na prethodnu verziju Deklaracije, objavljenu 2014. godine.

***

1. INTERNET CENZURA

Ustav propisuje da u Republici Srbiji nema cenzure i garantuje slobodu mišljenja i izražavanja, kao i slobodu da se govorom, pisanjem, slikom ili na drugi način traže, primaju i šire obaveštenja i ideje, svim sredstvima uključujući i internet.

Kako bi politička debata na Mreži zaista bila slobodna i otvorena, ne sme se ograničavati slobodan protok informacija i neovlašćeno uklanjati sadržaji kojim se promovišu drugačije političke ideje.

1.1. Uklanjanje sadržaja i onemogućavanje pristupa tehničkim putem

Upozoravamo da je zakonom zabranjeno nasilno uklanjanje sadržaja i onemogućavanje pristupa kao i da su kažnjive aktivnosti poput:

  • Blokiranja i filtriranja internet sadržaja korišćenjem uređaja za filitriranje  i primenom drugih tehničkih mera, kao i na osnovu odluka administratora ili urednika protivno domaćim propisima i međunarodnim standardima ;
  • Neovlašćenih upada na web sajt kako bi se uklonio određeni sadržaj odnosno kako bi se sadržaju onemogućio pristup;
  • DDoS napada , tj. namernog usmeravanja ogromnog broja zahteva za pristup sajtu kako bi se onemogućilo njegovo funkcionisanje;
  • Neovlašćene izmene izgleda (“defacing”) sajtova ;
  • Nasilnog uklanjanja i izmene naloga na društvenim mrežama , odnosno neovlašćenog pristupanja nalozima protiv volje i znanja korisnika sa ciljem brisanja naloga ili objava.

Neprihvatljiva je zloupotreba procedura za uklanjanje sadržaja po prijavi (notice-and-takedown). Većina onlajn platformi (YouTube, Facebook, Vimeo…) imaju mehanizme pomoću kojih se sadržaj može ukloniti po prijavi korisnika, u slučaju da je reč o potencijalno nezakonitim sadržajima, kršenju autorskih prava, uznemiravanju i tome slično. Članovi internet zajednice koji žele da doprinesu poboljšanju komunikacije na Mreži treba da prijave sadržaj za koji smatraju da je nezakonit ili na drugi način društveno neprihvatljiv.

Neprihvatljiva je zloupotreba procedura za uklanjanje sadržaja koji promovišu drugačije političke ideje lažnim prijavljivanjem u cilju njihovog uklanjanja.

Nedopustivo je, naročito masovno i organizovano, zloupotrebljavanje opcije koja služi za prijavljivanje korisničkih naloga i sadržaja koji promovišu drugačije političke ideje u cilju njihovog uklanjanja. Primeri zloupotrebe odnose se na navodne povrede autorskih prava, slanje neželjenih poruka – spam, diskriminaciju, uznemiravanje drugih korisnika i tome slično.

1.2. Remiks, parodija i satira

Stvaranje i deljenje remiksovanih sadržaja, poput mimova i gifova, parodije i satire predstavlja jedan od bitnih segmenata internet kulture i način da slobodno izražavamo našu kreativnost, kritički sagledavamo stvarnost i sačuvamo slobodu izražavanja. Naročito je važno ukazati da je zakonom dozvoljeno slobodno korišćenje dela zaštićenih autorskim pravima u svrhe parodije i satire i da je to legitiman način izražavanja mišljenja u skladu sa Zakonom o autorskom i srodnim pravima .

***

2. PRITISCI NA POJEDINCE I ONLINE MEDIJE

Pritisci na onlajn zajednicu ugrožavaju njeno normalno funkcionisanje, pravo na slobodu izražavanja i druga prava koja iz nje proizlaze.

Naročito je nedozvoljeno Nedozvoljeno je vršiti pritiske tehničke vrste (npr. usporavanje saobraćaja, filtriranje i blokiranje) u dogovoru sa internet provajderima, državnim ili privatnim.

Bilo kakvi pokušaji finansijskih pritisaka na onlajn medije, poput ponude kupovine reklamnog prostora u zamenu za poslušnost i kontrolu nad uređivačkom politikom , uključujući i kontrolu nad premoderacijom komentara, predstavljaju grubo narušavanje internet sloboda.

Pretnje korisnicima internet platformi i vlasnicima sajtova , bez obzira na to da li su aktivisti ili članovi političkih partija ili ne, takođe su nedopustive.

Uporno proganjanje zbog političkih i društvenih stavova, odnosno pokušavanje da se protivno volji osobe sa njom uspostavi kontakt, zloupotreba podataka o ličnosti radi naručivanja robe ili usluga, pretnje napadima, kao i druge slične radnje, predstavljaju krivično delo .

Zabranjeni su pritisci poput uticaja na državne organe da oduzimaju imovinu i podatke kako bi sprečili objavljivanje informacija. Protivpravno ograničavanje slobode govora i javnog istupanja je kažnjivo Krivičnim zakonikom.

***

3. MANIPULACIJA JAVNIM MNJENJEM

Poželjno je da se svaki učesnik u političkoj komunikaciji na Mreži ponaša odgovorno i ne iznosi neistine i informacije koje su zaštićene pravom na privatnost sa namerom da utiče na javno mnjenje.

Od izuzetne važnosti je poštovanje prava na anonimnost na internetu. Međutim, zloupotreba anonimnosti za svrhe manipulacije se najstrože osuđuje, naročito u slučajevima lažnog predstavljanja u aktuelnom društvenom kontekstu (npr. obespravljeni radnici).

Neprihvatljivo je korišćenje softvera za promenu IP adrese u cilju višestrukog glasanja i simulacije podrške, odnosno neslaganja sa pojedinim idejama i stavovima, kao  i slični vidovi zatrpavanja digitalnog okruženja politički jednostranim sadržajima.

Ako političke stranke unajmljuju aktiviste za promovisanje ideja na internetu, neophodno je da njihove troškove i druge vrste beneficija koje im nude transparentno prikažu u okviru Izveštaja o troškovima političkih aktivnosti u toku izborne kampanje, u skladu sa Zakonom o finansiranju političkih aktivnosti.  

Kao neetičnu praksu političke komunikacije naročito ističemo korišćenje popularnosti nepolitičkih onlajn fan naloga (poznate ličnosti, sportske organizacije, potrošački brendovi i tome slično) za širenje sponzorisanih političkih poruka, kako bi se iskoristio potencijalno veliki broj pratilaca.

***

4. ZAŠTITA PODATAKA O LIČNOSTI I PRIVATNOST KOMUNIKACIJE

Politička promocija u digitalnom okruženju mora da bude u skladu sa propisima koji regulišu zaštitu podataka o ličnosti.

Slanje SMS poruka i mejlova sa ciljem političke promocije nije dozvoljeno bez pristanka saglasnosti građana datog u skladu sa Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti. Podsećamo da je takvo postupanje zabranjeno i Zakonom o elektronskoj trgovini   i Zakonom o oglašavanju i Zakonom o zaštiti potrošača .

Kreiranje zbirki podataka koje sadrže informacije o biračima, članstvu u političkim partijama i  njihovim političkim stavovima, kao i podatke o njihovom imovinskom ili drugom statusu protivno je načelima Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, nedozvoljeno je i kažnjivo. protivno odredbama Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i bez pismenog pristanka za obradu naročito osetljivih podataka.

Prikupljanje podataka o ličnosti građana (imena i prezimena, matični brojevi, pretplatnički brojevi mobilnih telefona, mejl adrese…) nije dozvoljeno od drugih lica protivno Zakonu o zaštiti podataka o ličnosti. mora biti zasnovano na odgovarajućem pravnom osnovu iz Zakona o zaštiti podataka o ličnosti odnosno po pravilu na pristanku, a samo izuzetno na legitimnom interesu rukovaoca. Posebno osetljivi podaci, kao što su podaci kojima se otkriva političko mišljenje, rasno ili etničko poreklo, versko ili filozofsko uverenje, mogu se prikupljati samo ako je prethodno dobijen izričit pristanak građana .

Zbog postojanja rizika za demokratski proces, obrada podataka o ličnosti uz korišćenje algoritama i digitalne tehnologije, uključujući i za svrhe profilisanja birača i targetiranog upućivanja političkih poruka, teško može da zadovolji zakonske zahteve. U slučaju da se ove aktivnosti preduzimaju, transparentno postupanje i jasno informisanje o praksama koje se sprovode je imperativ, kako bi građani mogli da efikasno i pravovremeno ostvare svoja prava u skladu sa zakonom.

Upozoravamo da je zakonom zabranjen neovlašćen upad i pristup mejl serverima i mejl komunikaciji kako bi se preusmerile i pribavile poruke kao i drugi načini neovlašćenog nadzora i pristupa elektronskim komunikacijama građana.

***

5. POZIV NA AKCIJU

Ukoliko smatrate da posedujete dokaze da je došlo do zloupotreba i koji ukazuju na povrede ove deklaracije i zakona, prijavu možete poslati na [email protected] a mi ćemo se potruditi da pokrenemo odgovarajući postupak.

***

Ovo su neki od potpisnika Deklaracije:

potpisnici7

________________

[1] Za prekršaj ovog načela moguće je odgovarati po osnovu sledećih krivičnih dela: član 148. Krivičnog Zakonika (“KZ”) – Povreda slobode govora i javnog istupanja i član 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
[2] Kažnjivo kao krivično delo sledećim zakonskim odrebama: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža, član 298. KZ – Oštećenje računarskih podataka i programa, član 142. KZ – Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki.
[3] Krivično delo prema članu 303. KZ – Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreži.
[4] Predstavlja krivično delo: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža.
[5] Krivično delo prema članu 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka i članu 299. KZ – Računarska sabotaža.
[6] Može se krivično odgovarati prema članu 148. KZ – Povreda slobode govora i javnog istupanja i
članu 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
[7] Zakon o autorskom i srodnim pravima, član 54a.
[8] Predstavlja krivično delo prema članu 148. KZ – Povreda slobode govora i javnog istupanja i
članu 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
[9] Za takvo postupanje može se odgovarati za krivično delo prema članu 138. KZ – Ugrožavanje sigurnosti
[10] Krivično delo prema članu 138a KZ – Proganjanje.
[11] Krivično delo prema članu 128. KZ – Povreda ravnopravnosti.
[12] Predstavlja povredu prava ličnosti u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima – član 198 – Posebno o naknadi materijalne štete u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda.
[13] Krivično delo na osnovu člana 172. KZ – Iznošenje ličnih i porodičnih prilika.
[14] Ukoliko se krši navedeno načelo, može se odgovarati za prekršaj (član 39. i član 40. Zakona o finansiranju političkih aktivnosti) ili krivično delo (član 38. Zakona o finansiranju političkih aktivnosti).
[15] Videti član 8. Zakona o elektronskoj trgovini, takvo postupanje predstavlja prekršaj prema članu 22, stav 51, tačka 2 navedenog zakona.
[16] Videti član 63. Zakona o oglašavanju, dok takvo postupanje predstavlja prekršaj prema članu 78, stav 1, tačka 30 navedenog zakona. Videti član 9. Zakona o oglašavanju, kao i član 41. Zakona o zaštiti potrošača. Za prekršaj se može odgovarati prema članu 151, stav 1, tačke 28 i 29 Zakona o zaštiti potrošača.
[17] Videti član 38. Zakona o zaštiti potrošača. Za prekršaj se može odgovarati prema članu 160, stav 1, tačka 19 ovog zakona.
[18] Videti član 5. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (“ZZPL”). Za prekršaj se može odgovarati prema članu 95, stav 1, tačka 1 ZZPL
[19] Videti član 12. ZZPL, može se odgovarati za prekršaj na osnovu člana 95, stav 1, tačka 1 ZZPL.
[20] Videti član 17. ZZPL, za prekršaj se može odgovarati prema članu 95, stav 1, tačka 6 ZZPL.
[21] Kažnjivo kao krivično delo sledećim zakonskim odrebama: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža, član 298. KZ – Oštećenje računarskih podataka i programa, član 142. KZ – Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki.

Za prekršaj ovog načela moguće je odgovarati po osnovu sledećih krivičnih dela: član 148. Krivičnog Zakonika (“KZ”) – Povreda slobode govora i javnog istupanja i član 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
Kažnjivo kao krivično delo sledećim zakonskim odrebama: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža, član 298. KZ – Oštećenje računarskih podataka i programa, član 142. KZ – Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki.
Krivično delo prema članu 303. KZ – Sprečavanje i ograničavanje pristupa javnoj računarskoj mreži.
Predstavlja krivično delo: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža.
Krivično delo prema članu 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka i članu 299. KZ – Računarska sabotaža.
Može se krivično odgovarati prema članu 148. KZ – Povreda slobode govora i javnog istupanja i
članu 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
Zakon o autorskom i srodnim pravima, član 54a.
Predstavlja krivično delo prema članu 148. KZ – Povreda slobode govora i javnog istupanja i članu 149. KZ – Sprečavanje štampanja i rasturanja štampanih stvari i emitovanje programa.
Za takvo postupanje može se odgovarati za krivično delo prema članu 138. KZ – Ugrožavanje sigurnosti
Krivično delo prema članu 138a KZ – Proganjanje.
Krivično delo prema članu 128. KZ – Povreda ravnopravnosti.
Predstavlja povredu prava ličnosti u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima – član 198 – Posebno o naknadi materijalne štete u slučaju povrede časti i širenja neistinitih navoda.
Krivično delo na osnovu člana 172. KZ – Iznošenje ličnih i porodičnih prilika.
Ukoliko se krši navedeno načelo, može se odgovarati za prekršaj (član 39. i član 40. Zakona o finansiranju političkih aktivnosti) ili krivično delo (član 38. Zakona o finansiranju političkih aktivnosti).
Videti član 8. Zakona o elektronskoj trgovini, takvo postupanje predstavlja prekršaj prema članu 22, stav 1, tačka 2 navedenog zakona.
Videti član 63. Zakona o oglašavanju, dok takvo postupanje predstavlja prekršaj prema članu 78, stav 1, tačka 30 navedenog zakona.
 Videti član 38. Zakona o zaštiti potrošača. Za prekršaj se može odgovarati prema članu 160, stav 1, tačka 19 ovog zakona.
Videti član 5. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti (“ZZPL”). Za prekršaj se može odgovarati prema članu 95, stav 1, tačka 1 ZZPL
Videti član 12. ZZPL, može se odgovarati za prekršaj na osnovu člana 95, stav 1, tačka 1 ZZPL.
Videti član 17. ZZPL, za prekršaj se može odgovarati prema članu 95, stav 1, tačka 6 ZZPL.
Kažnjivo kao krivično delo sledećim zakonskim odrebama: član 302. KZ – Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru, računarskoj mreži i elektronskoj obradi podataka, član 299. KZ – Računarska sabotaža, član 298. KZ – Oštećenje računarskih podataka i programa, član 142. KZ – Povreda tajnosti pisma i drugih pošiljki.